Vladislav Dacešin, rođen 16.04.1954.god. u Banja Luci. Slika od 1979.godine, izlagao na preko 70 izložbi.
Držeći se teorijske premise-da je crtež "azbuka" likovne umjetnosti-mogli bi smo potpisati da Dacešinov"rascrtani lapis" rađa crtačke kreature koje imaju svoj "govor" i svoj "potpis".Umjetnikov lineal nije, da tako kažemo, prosti lineal koji "okiva" svijet crteža u jednoj slici. U ovim crtežima linija se "rascvjetava", a crtač misao savija u liniju ili liniju u misao. Rezultat toga i takvoga znanja jeste u tome-da se linijsko preobraža u "višu važnost" likovnog. Dacešinovi vijugavi lineamenti, dovode do zrelosti crteža koji ima duboke i dubinske prostore i svijetove djela. Takva nagoveštavajuća i sugerišuća linija "kruniše" svoju avanturu u prooformljenim likovima i predmetima koji su pod "dejstvom" potpune iluzije "živuće stvarnosti.Dacešin, dakle, ne "precrtava" prvo lice stvarnosti, nego otkriva, kontestom linije, neke druge stvarnosti. Tako Dacešinove"nadcrtane žene", na primjer isijavaju erotskim i erotizovanim životima, tajnovitim azurima i nagosti koje "izbijaju" upravo iz "mislene linearnosti". Raščitavajući jedan od crteža "dovidićemo" jednu ženu i jednu ružu. Jednu, metaforički rečeno,dacešinovsku ženu i klodelovsku ružu. U ovoj crtačkoj eroziji i ruža i žena su "uzbuđujuća tijela", tijela flourescentna žudnjom i strašću.
Mnogi Dacešinovi "crtajući" likovi izviru iz sjenkovitih vilimana i tako "skidaju" sa sebe "tralje" i "pelene" prve slike koja se vidi samo jedno i koja vidi samo sebe u "jednini". Dacešinova linija, dakle, sanja i "budi" se u "osobitom crtežu"! Onaj koji se "zagleda" u crtežu dovidiće bašlarovske poetičke prostore i u njima likove "spašene" nadcrtanim sjećanjima i uspomenama. Dacešin dakle ne podcrtava nego nadcrtava svijet...
Milenko Stojčić, književnik
